Poznat i kao akacija, u Europu je iz Sjeverne Amerike stigao u 17. stoljeću, i to ravno u pariški botanički vrt, a kod nas je prvi put zabilježen početkom 20. stoljeća, iako je vjerojatno prisutan i ranije. Sadi se kao ukrasno stablo u parkovima i drvoredima, ili kao ograda, a sam se brzo i lako širi, stvarajući guste šumarke. Lako se obnavlja iz panja te prvi niče na opožarenim područjima. Sprečava eroziju tla, a svojim korijenjem veže dušik iz tla pa ga se sadi radi gnojenja. Bagrem daje ukusan i kvalitetan med, no jestivost njegovih plodova i cvjetova sporna je: prema nekim izvorima plodovi su sasvim otrovni, dok konzumacija cvjetova u većim količinama izaziva proljev i povraćanje. Čvrsto i izrazito tvrdo drvo otporno je na truljenje te se koristi za izradu namještaja i kao ogrjev.

Izvori za daljnje čitanje:

https://www.plantea.com.hr/bagrem/

Artefakt iz fundusa korišten u kolažu: interijer tajništva IX. gimnazije.