serija kolaža - prvi dio istraživačkog projekta

Trešnjevački urbani krajolik snažno je obilježen tzv. divljom gradnjom od samih početaka njezine urbanizacije. U razdoblju između dva svjetska rata, Trešnjevka je najveće ilegalno gradilište u gradu. Radnički kućerci se od kraja Drugog svjetskog rata pomalo ruše, prvo da bi ustupili mjesto planskim naseljima i pažljivo projektiranim zgradama kolektivnog stanovanja, a nakon 1990-ih višestambenim zgradama koje, iako (uglavnom) legalne, ponovno ne zadovoljavaju standarde kvalitete. U nedostatku dugoročnog i suvislog urbanog planiranja odozgo, razvoj kvartovskog prostora diktiraju individualni graditeljski pothvati. 

Takav je krajolik na kraju dana donekle hostilan za svoje stanovnike, kojih je pun kao šipak koštica. No osim ljudi, Trešnjevka ima i svoje zelene stanovnike, a upravo su oni glavni interes umjetničkog istraživanja Ane Kuzmanić. U skladu s načinom na koji se razvijala, Trešnjevka ne obiluje planski zasađenim zelenim površinama. Zelenilo koje se za nju veže u kolektivnoj svijesti Zagrepčana, uz naravno voćku po kojoj je dobila ime, mali su vrtovi, nastali prije svega iz potrebe radnika, pristiglih uglavnom iz ruralnih sredina, za vlastitim izvorom hrane. Tamo gdje su takvi vrtovi izmakli betonizaciji, tu je funkciju danas gotovo sasvim zamijenila ona dekorativna. No istraživanje Ane Kuzmanić otkriva biljni svijet koji prolazi sasvim “ispod radara”, rastući na mjestima koje bismo rijetko asocirali sa zelenim površinama: na gradilištima u zastoju, u međuprostorima zgrada, uz pruge i ceste, ponekad i doslovno u asfaltu. 

Anin trešnjevački herbarij otkriva drugu stranu botanike i ukazuje na činjenicu da je riječ o sustavu koji je, kao i svaka znanost, proizvod društva, konstrukt kojime se nastoji “uvesti reda” u prirodu. Većina biljaka koje je pronašla smatraju se korovom, a dio njih i invazivnim (stoga i nepoželjnim) vrstama. Ipak, korov može biti hrana i lijek, a invazivna vrsta može biti i biljka otporna na klimatske promjene, prilagođena budućnosti u kojoj ćemo cijeniti svaki zeleni list. Kao prvi korak dijeljenja svojeg istraživanja s javnosti, Ana Kuzmanić je herbarij trešnjevačkih biljaka* preklopila s artefaktima iz trešnjevačke povijesti.

Kolaži, združeni s kratkim tekstovima o biljkama, otvaraju različite asocijacije o ukorijenjenosti trešnjevačkog bilja u fizičko, ali i socijalno tkivo kvarta. U oči upada i činjenica da su ovdje (iza)brane biljke, baš kao i trešnjevačko stanovništvo nekada i sada, od svukuda. Botanika uvodi kategorije “stranih” i “prirodno nastanjenih”, “alohtonih” i “autohtonih” vrsta, ali same biljke ne posjeduju pasoše i ne poznaju granice. Širenje njihova sjemena izvan je ljudske kontrole, iako obilato koristi čovjekovo djelovanje: s vojskom, radnicima ili izbjeglicama, na kamionima, u vrećama tereta, sjeme je redoviti slijepi putnik. Lokacije na kojima su nađene ovdje korištene biljke, potez uz prugu prema Magazinskoj ulici, te zemljište nekadašnje tvornice svile, jedne od najstarijih industrija u kvartu, i nekoliko susjednih parcela prema nogometnom stadionu, direktno konotiraju migracije. 

Herbarij trešnjevačkog divljeg raslinja građa je iz koje se rizomatski šire pitanja vezana za društvene odnose, načine proizvodnje, urbanizam, održivi razvoj, narodne prakse liječenja i narodna vjerovanja i druge teme na granici prirode i društva. U seriji kolaža Divlji rast, kojom zaokružuje prvi dio svojeg istraživanja, Ana Kuzmanić biljke, sprešane i sasušene, preusmjerava iz daljnje botaničke obrade i vraća na Trešnjevku, u fragmente kvartovskih sjećanja, kako bi ondje dobile novi život i dalje rasle prema završnoj fazi projekta u 2022.

                                                                                                                                  Ana Kutleša

*Za kolaže su korišteni herbariji dostupni na stranicama Njujorškog botaničkog vrta i Research Gate.

Parcele uz južni rub pruge s popisom nađenog bilja

Parcele između Adžijine i Kranjčevićeve ulice s popisom nađenog bilja