Ovaj je grm široko rasprostranjen u Europi i Maloj Aziji, no spada među zaštićene vrste. Iako otrovna u svim svojim dijelovima zbog prisustva alkaloida, na dobrom je glasu kao medonosna biljka koja dugo cvate i pčele je rado posjećuju. Ime njene vrste, tinctoria, upućuje na njenu primjenu u proizvodnji boja, koja se zadržala i u nazivima na drugim europskim jezicima (npr. dyer’s broom na engleskom, ili barvilna košeničica na slovenskom).
Izvori za daljnje čitanje:
https://www.plantea.com.hr/?s=Genista+tinctoria
Artefakt iz fundusa korišten u kolažu: inventar kabineta kemije i likovnih umjetnosti IX. gimnazije.
1
Hedera helix (Bršljan)2
Ailanthus altissima (Obični pajasen)3
Phytolacca americana (Vinobojka)4
Ficus carica (Smokva)5
Achillea millefolium (Stolisnik, Hajdučka trava)6
Ambrosia artemisiifolia (Ambrozija)7
Corylus avellana (Lijeska)8
Duchesnea indica (Indijska jagoda)9
Erigeron annuus (Jednogodišnja krasolika)10
Erigeron canadensis (Kanadska hudoljetnica)11
Fraxinus excelsior (Bijeli jasen)12
Genista tinctoria (Velika žutilovka)13
Humulus lupulus (Hmelj)14
Potentilla reptans (Puzava petoprsta)15
Prunus avium (Divlja trešnja)16
Reynoutria japonica (Japanski dvornik)17
Robinia pseudoacacia (Bagrem)18
Saponaria officinalis (Sapunika)19
Silene vulgaris (Napuhnuta pušina)20
Solanum nigrum (Crna pomoćnica)21
Sorghum halepense (Piramidalni sirak)22
Taraxacum officinale (Maslačak)23
Trifolium pratense (Crvena djetelina)