autorica: Iva Zenzerović Šloser

 

Zbrisati.

Kako je htjela nestati, istopiti se između redova, između svih obaveza koje su bile na dnevnom redu, svih koje su joj drugi zadali, još više – onih koje si je genijalka sama nabila.

Gusti raspored. Bez pauze. Na sve strane ljudi, potrebe, prijedlozi, prilozi.

Kako bi sjajno bilo istopiti se između redova svih tih To do listi, popisa za kupovinu, rasporeda, kalendara, vibera, roditeljskih whatsapp grupa, telegrama, voznih redova, kilometraža, evidencija – svega što broji, zbraja, prati, čuva, pamti, šalje dalje.

Stat će, obećava. Sebi. Drugima. Trećima. Sebi.

A kako? Što ako probije rok? Što ako ne odgovori na vrijeme? Što ako ne opere veš? Što ako što ako što ako???

Sutra. Sutra će stati. Pravit će se bolesna kao onaj s Ruđera što je javio da je bolestan.

Pogasiti sve.

Prošetati placom, al' ništa neće kupiti za ručak. Samo sebi marelice. Otići na kavu. Duugu kavu. Novine. Listati polako. Sve rubrike. Pogledati pet nastavaka serije. Pet.

Ništa mailovi, poruke, pozivi, vibracije.

Nestati, klisnuti, zbrisati, ne raditi. Neraditi. Nerad i ti. Ne radi ti.

Kako to? Kako bi bilo to?

Možda ipak ne sutra, možda za vikend.

A nije to isti gušt. Bolje kad drugi rade, kad može biti sama.

U subotu je onaj ručak s prijateljima. Ne može se to otkazati.

Sutra je onaj sastanak, dogovoren prije tri tjedna. Ne, nije sutra dobar dan, nema smisla, samo će se nervirati, telefon će ionako zvoniti.

Petak! U petak je prezentacija istraživanja.

U nedelju – u nedelju će stati. Ili, bolje, u ponedjeljak. Ponedjeljak!

Da li je jedan dan dovoljno? Nije. Treba bar dva za ozbiljan odmor, spojiti s vikednom.

Ponedjeljak i utorak.

Koji ponedjeljak?