foto: Tvornica keksa Bizjak oko 1928. godine; izvor: Crvena Trešnjevka

Poduzeće je osnovao Vilim Bizjak 1923. godine u Rogaškoj Slatini, a 1928. preseljeno je u Savsku 32 gdje su za potrebu tvornice adaptirane zgrade bivše konfekcije. Nosila je naslov kraljevskog dvorskog dobavljača, a proizvodnja je iznosila 600-800 tona proizvoda godišnje – keksa, dvopeka i vafla. U prosjeku je zapošljavala oko 70 radnika, uključujući i maloljetnike u dobi između 13 i 17 godina.

U glasilu "Organizovani radnik" 8. 11. 1928. objavljena je vijest o štrajku u tvornici Bizjak iz koje se saznaje za teške uvjete rada i niske plaće koje su iznosile 12-25 dinara dnevno za 12 sati rada. Uz povećanje dnevnice radnički zahtjevi odnosili su se na uvođenje dvije smjene i osmosatno radno vrijeme.

Godine 1935. proizvodnja je modernizirana, nabavljeni su automatski strojevi za izradu oblatni, stroj za rezano pecivo, tunelska peć, peć za izvlačenje, a pogon je bio sinkroniziran na plinski i električni sistem. Radi ostvarivanja većeg profita vlasnik je nakon opskrbe novim strojevima otpustio kvalificiranu i zaposlio nekvalificiranu, većinski žensku radnu snagu. Godine 1939. u tvornici je bilo zaposleno 300 radnica/ka i namještenika. 

Tvornica je radila i tijekom 2. svjetskog rata, a njome je od 1941. upravljao državni povjerenik. Proizvodnja je bila ograničena zbog nestašica brašna i šećera. Godine 1950. zajedno sa tvornicom čokolade "Union" ušla je u sastav novoosnovane tvornice "Kraš".

‍

Izvori:

• Crvena Trešnjevka, ur. Drago Zdunić i Slobodan Žarić, Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1982.
• Kraš