Industrijalizacija Trešnjevke usko je povezana s izgradnjom željezničkih pruga koje su povezivale Zagreb s drugim industrijskim središtima Austro-Ugraske: pruga Zidani most-Zagreb-Sisak (1862.) koju je sagradilo Društvo južnih željeznica sa sjedištem u Beču (pruga je ulazila u gradski teritorij sa zapada, nastavljala je preko potoka Črnomerec te skretala na jug usporedo sa Savskom cestom) i  pruga Mađarskih državnih željeznica (MAV) 1870. godine (pruga je povezivala mađarsko-hrvatsku granicu na Dravi, preko Koprivnice, Križevaca i Dugog sela, sa Zagrebom). Trasa posljednje pruge ujedno čini i sjevernu granicu administrativnog područja Trešnjevke.

S druge strane, rijekom Savom (južnom granicom Trešnjevke) od ranije se odvijao riječni transport, a pristanište se nalazilo kod Savskog mosta. Od Savskog mosta do željezničke pruge MAV-a i dalje do središta Zagreba (Donjeg grada) vodila je (i još uvijek vodi) Savska cesta. Riječno pristanište na Savi, te željezničke pruge s kolodvorima na području današnjeg Zapadnog i Glavnog kolodvora, omogućavali su transport sirovina i roba. Stoga ne čudi da su upravo uz Savsku cestu vezani počeci industrijalizacije Trešnjevke, ali i Zagreba u cjelini. Industrijalizacija Savske ceste utjecala je na formiranje i razvoj radničkog naselja Pregrad Sava, koje je obuhvaćalo područje od rijeke Save na jugu do današnje Vukovarske ulice na sjeveru. U Savskoj, na položaju današnjeg Tehničkog muzeja Nikola Tesla (Savska 18) sagrađeno je i 1891. godine tramvajsko spremište, a prva tramvajska mreža obuhvatila je Savsku cestu u čitavoj dužini.

‍
Prve tvornice u Savskoj cesti započinju s radom ranih 1870-ih. Godine 1873. otvaraju se Tvornica šibica Pulzera i Mosesa u Savskoj 139 i Strojevna kartonaža Schmidt i Hudetz u Savskoj 28, a 1877. pokrenuta je i Paropila Vjekoslava Heinzela u Savskoj 25. Krajem 19. stoljeća pokrenuta je i Tvornica Rožankowski i drug d.d. (1898., Savska 27), na prijelazu stoljeća Hrvatska industrija za strojno pletivo od žice Šandor Hajoš, 1900. (Savska 78) te početkom 20. stoljeća Tvornica namještaja Bothe i Ehrmann (1910., Savska 25).

Ipak, najveći broj tvornica podiže se i započinje s radom 1920-ih: Zagrebačka tvornica odijela i rublja d.d. (1920., Savska 22), Industrija kravata Samovez (1925., Savska 23), Samara, manufakturna industrija Stjepan Pancer i drug (1925., Savska 23), Vaga d.d. za proizvodnju vaga i utega (1921., Savska 25), Industrija vodomjera (oko 1920., Savska 31), Tvornica keksa i dvopeka Bizjak i drug, (1928., Savska 32), Novateks, tekstilna tvornica (1925., Savska 86), Mira, tvornica čarapa d.d. (1921., Savska 107), Fabrika toaletnog sapuna Thierry pl. Alfred i Gršetić pl. Đuro (1920., Savska 115), Itad, tvornica dugmeta (oko 1925., Savska 120), Aleksandar Walner d.d., tvornica dugmeta, cigarluka i galanterijske robe (oko 1927.,Savska 127), Electa, mehanička tkaonica vunenih tkanina (oko 1925., Savska 150).

U Savskoj su u 1. polovini 20. stoljeća radile i tvornice Paracelsus, kemijsko farmaceutski laboratorij Šafranek (Savska 20), Pharma, apotekarsko d.d. (Savska 31), Tvornica vrpca i čipaka Lacet d.d. (Savska 52), Sava, tvornica sapuna i kemijskih proizvoda D. Fried, Lewi i dr. k.d. (Savska 76), Tvornica čokolade i bombona "Mirim" (Savska 88-90), Chemolandor, kem. tehnički proizvodi (Savska 102). Osim tvornica, u Savskoj cesti nalazile su se i trgovine i obrtne radnje (na popisu iz 1902. u južnom dijelu Savske nalazilo se 15 trgovina i 20 obrtničkih radionica).

‍
Pojedine tvornice iz Savske nosile su (u doba Austro-Ugarske monarhije) titulu kraljevskog dvorskog dobavljača, a njihovi su proizvodi bili nadaleko poznati. Među njima se posebno ističe tvornica namještaja Bothe i Ehermann u kojoj su proizvedeni neki od najljepših primjeraka historicističkog namještaja s ovih prostora. Osnivači i vlasnici tvornica bili su poznati trgovci i industrijalci među kojima se uz Eugena Ferdinanda Bothea i Samuela Ehermanna (Tvornica Bothe i Ehermann) ističu i  Eugen Radovan (Rosenberg), suvlasnik tvornice Itad i Ljudevit Alexander, suvlasnik Tvornice šibica Pulzera i Mosesa.

‍
Istraživanje i ispisivanje povijesti tvornica u Savskoj važno je ne samo u kontekstu razvoja Zagreba kao industrijskog središta  i povijesti industrijskog razvoja ovih prostora ili razvoja industrije, industrijskih pogona i postrojenja. Njihova povijest (pokretanje, razvoj i gašenje/restrukturiranje) pruža direktan uvid u društveno-politička događanja druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća, a informacije o uvjetima rada i radničkim štrajkovima važan su izvor za ispisivanje povijesti radništva i radničkog organiziranja.