Reklama objavljena u jutarnjem izdanju Obzora iz travnja 1924.

 

Tvornica je nosila naslov kraljevskog dvorskog dobavljača, a od 1899. imala je i podružnicu u Beču. Početkom 20. stoljeća Eugen Bothe je napustio Zagreb. Njegov udio u tvornici preuzeo je njegov sin Mirko. Godine 1910. tvornica je pretvorena u dioničarsko društvo, a kao dioničar je sudjelovala i Prva hrvatska štedionica. Godine 1912. pogon je preseljen u Savsku 25. Za vrijeme Kraljevine SHS tvornica "Bothe i Ehrmann" bila je najveća tvornica namještaja na području Kraljevine. Imala je podružnicu u Beogradu te zastupnike u Crikvenici, Skoplju i Nišu. Proizvode je izvozila u Rumunjsku, Italiju, Grčku i Bugarsku .Prodavaonica u Zagrebu nalazila se na adresi Ilica 30. Od 1919. do 1934. godine tvornicu su vodila braća Aleksandar i Oskar Ehrmann, rođaci Samuela Ehrmanna. Početkom 20. stoljeća zapošljavala je više od 100 radnika, a pod upravom Aleksandra i Oskara Ehrmanna više od 500 radnika. Godišnje je proizvodila 2 500 kompletnih soba.

 

foto: Tvornica Bothe i Ehrmann u Savskoj; izvor: Crvena Trešnjevka

 

Tvornica je nosila naslov kraljevskog dvorskog dobavljača, a od 1899. imala je i podružnicu u Beču. Početkom 20. stoljeća Eugen Bothe je napustio Zagreb. Njegov udio u tvornici preuzeo je njegov sin Mirko. Godine 1910. tvornica je pretvorena u dioničarsko društvo, a kao dioničar je sudjelovala i Prva hrvatska štedionica. Godine 1912. pogon je preseljen u Savsku 25. Za vrijeme Kraljevine SHS tvornica "Bothe i Ehrmann" bila je najveća tvornica namještaja na području Kraljevine. Imala je podružnicu u Beogradu te zastupnike u Crikvenici, Skoplju i Nišu. Proizvode je izvozila u Rumunjsku, Italiju, Grčku i Bugarsku .Prodavaonica u Zagrebu nalazila se na adresi Ilica 30. Od 1919. do 1934. godine tvornicu su vodila braća Aleksandar i Oskar Ehrmann, rođaci Samuela Ehrmanna. Početkom 20. stoljeća zapošljavala je više od 100 radnika, a pod upravom Aleksandra i Oskara Ehrmanna više od 500 radnika. Godišnje je proizvodila 2 500 kompletnih soba.

‍

Tvornica pokućstva Bothe & Ehrmann, Ignjat Fischer, neizvedeni projekt pogonske zgrade, tlocrt, presjek i pročelje (1906.)

 

Zbog niskih nadnica u tvornici su često izbijali štrajkovi, među kojima je štrajk održan 1902. poznat kao najdulji i najbolje organizirani štrajk u onovremenoj Hrvatskoj. U međuratnom periodu tvornica "Bothe i Ehrmann" bila je važno mjesto organiziranog radničkog otpora, sjedište ćelije III. rajona KPJ. U tvornici je kasnih 20-ih godina 20. stoljeća radila Pelagija Broz, prva supruga Josipa Broza Tita, isprva kao radnica u tvorničkom pogonu, a potom kao prodavačica u tvorničkoj prodavaonici u Ilici 23. Likvidacija tvornice započelaje 1937. i trajala je sve do kraja 2. svjetskog rata.

 

Izvori:

• Crvena Trešnjevka, ur. Drago Zdunić i Slobodan Žarić, Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1982.
• Secesija u Hrvatskoj, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2003.
• Stefan Üner, "Bothe & Ehrmann. Chronologieeines Architekturjuwels", u: Steine sprechen. Zeitschrift der österreichischenGesellschaft für Denkmal- und Ortspflege, br. 154, Beč, 2019., str. 52–56
• Marko Fak, "Aleksandar Ehrmann (1879-1965) – veleindustrijalac i mecena", u: Zavod za hrvatsku povijest, br. 41, Zagreb, 2009., str. 325–346
  ‍