Izgrađena 1931. godine po najvišim standardima arhitekture javne namjene, slijedeći modernistička načela funkcionalnosti i jasnoće, škola arhitekta Ivana Zemljaka za tadašnju je Trešnjevku sa skromnim kućama i potleušicama bez struje i vode poput svemirskog broda. Odraz je to kratkotrajne međuratne modernizacijske politike koja je na gradsku periferiju donijela, između ostalog, i modernu sportsku dvoranu, osunčanu, prozračnu, s tuševima i sunčalištem. Za dječake i djevojčice koja u to doba masovno obolijevaju od tuberkuloze, dvorana je mjesto na kojem se ideja povezanosti zdravlja, fizičke aktivnosti i čistoće provodi u prostorni oblik.

Upravo je školski sport možda i najvažnije i najbolje od ideje narodnog sporta, sporta koji je živ u zajednici i zajednicu stvara, neopterećen profitima i poenima. Žene su u školsku nastavu i tjelesni odgoj na Trešnjevci bile uključene od samih početaka razvoja obrazovnog sustava. Mnoge su trešnjevačke sportašice uz sport na taj način ostajale i po završetku igračke karijere.

Učenica te škole Lidija Sertić u sastavku ‘Naprijed djevojke’ objavljenom u listu Naš polet 1966./1967. piše kako na igralištu treniraju često i naporno, ali im uz podršku profesora i rana ustajanja postaju draga. “I često poželimo osjetiti nervozu utakmice i glas sa strane koji nas vodi kroz igralište”, zaključuje Sertić.

naslovna fotografija: OŠ Augusta Šenoe (izvor: Mapiranje Trešnjevke)