Na privatnoj kući na ovoj lokaciji 1964. godine udruženje boraca NOR-a Trešnjevka podiže spomen-ploču Joži Vlahoviću.

 

Spomen-ploča na privatnoj kući (Nova cesta 21) u kojoj je živio i radio narodni heroj Joža Vlahović. Izvor: Sjećanje je borba (Šimunković i Delač, 2013)
‍

Osim ove spomen-ploče, na prostoru Trešnjevke postavljeno je još nekoliko spomen-obilježja. Ispred Narodnog doma Jože Vlahović u Novoj cesti br. 40, 1950. godine postavljeno je poprsje, koje tu stoji i danas. Na privatnoj kući u Tratinskoj ulici br. 23 u čast osmogodišnjice narodnog ustanka u Hrvatskoj, rajonski komitet Komunističke partije Hrvatske i Savez boraca Narodnooslobodilačkog rata V. rajona postavlja ploču tokarskom radniku Joži Vlahoviću, koji je „zvjerski mučen od ustaških krvnika“ i „poginuo u Maksimiru 1941. godine“.

 

Poprsje narodnog heroja Jože Vlahovića (Nova cesta 40a) ispred nekadašnjeg Narodnog doma Joža Vlahović. Izvor: Sjećanje je borba (Šimunković i Delač, 2013)
‍

Na Trešnjevci je također 29. lipnja 1945. godine osnovana omladinska radna brigada Joža Vlahović, prva zagrebačka radna brigada, koja je okupljala 650 omladinaca sa zadaćom da pomažu seljacima u poljskim radovima i kulturno-prosvjetnom radu. Brigada je sudjelovala u brojnim omladinskim radnim akcijama, i to ORA Brčko-Banovići (1946.), ORA Bratstvo-Jedinstvo i omladinskim radnim akcijama u Međimurju. Na Trešnjevci je bila locirano i djelovalo Omladinsko kulturno-umjetničko društvo Joža Vlahović, koje je djelovalo u kulturi sve do 1992. godine kada su se njegove sekcije podijelile u manje ansamble i društva.

 

‍

Josip „Joža“ Vlahović rođen je u siromašnoj radničkoj obitelji u Zagrebu te je stanovao na Trešnjevci. Nakon osnovne škole i dva razreda gimnazije završio je metalski zanat u tvornici lustera Lux pa kod privatnog majstora gdje je 1933. položio pomoćnički ispit. Već kao šegrt pristupio je radničkom pokretu i bio rukovodilac omladine Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza, a prije nego što je položio pomoćnički ispit 1932. postao je član SKOJ-a. Kao aktivni SKOJ-evac nekoliko je puta uhićen ali puštan dok 1935. godine nije bio osuđen na šest mjeseci zatvora. U proljeće 1937. godine služi vojni rok u Novom Sadu, gdje upoznaje Radu Končara s kojim organizira marksističke kružoke. Kada 1938. godine dolazi u Zagreb, Vlahović se zaposlio u Siemensu. Osim što je nastavio biti aktivan u političkom radu s omladinom, nekoliko puta hapšen, organizirao prve demonstracije omladine 1940. godine, Joža Vlahović bio je zaslužan da je Rade Končar pobjegao u 1940. godine u ilegalu.

 

Poslije niza akcija koje je organizirao u ilegalnom Zagrebu, 22. kolovoza 1941. godine prepoznao ga je ustaški doušnik Majerhold, pa su ga agenti uhapsili. Iako podvrgnut mukama, Joža Vlahović je ostao dosljedan sebi, ništa nije priznavao. Uvidjevši da ne mogu ništa postići ni zlostavljanjem, ustaše su ga, u rujnu 1941. godine, strijeljale.

 

Snimak kuće u ulici Rade Končara 23 / Tratinska 23, sa spomen-pločom koja komemorira da je u njoj živio i radio Joža Vlahović. Izvor: Spomenici i spomen obilježja radničkog pokreta i narodne revolucije u Zagrebu (1981), elaborat Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu
‍

Povezavši se s Ivom Lolom Ribarom i Radom Končarom, Joža Vlahović je osobito surađivao s naprednom radničkom i intelektualnom omladinom Trešnjevke. Uoči Drugog svjetskog rata, radnička omladina Trešnjevke okupljala se u različitim kulturnim, umjetničkim i sportskim društvima. Jedna od legalnih baza okupljanja trešnjevačke omladine bio je i pučki teatar, koji je imao zadatak gajenja i populariziranja kazališne i drugih grana umjetnosti među širim slojevima građanstva. Trešnjevačka kazališna omladina osobito se isticala, nastavši iz odvojka Trešnjevačkog kazališnog društva osnovanog 1935. godine. Trešnjevačka kazališna omladina istupila je iz Društva 1935. godine u znak revolta prema reakcionarnoj politici cehovskog kazališnog amaterizma, no njihovo je djelovanje legalizirano tek 1937. godine. Brojeći šezdesetak članova koji su se tjedno okupljali, imali su cilj populariziranja umjetnosti u najširim slojevima društva i inicirali su podizanje kazališta na Trešnjevci. Uz kazališnu skupinu, sastojala se i od tamburaške, pjevačke i literarne sekcije, sekcije za recitacije, a pojedini članovi organizirali su kružoke za raspravu o aktualnim temama. Nasuprot cehovskom Trešnjevačkom kazališnom društvu, čiji se repertoar sastojao od kratkih skečeva, Trešnjevačka kazališna omladina izvodila je djela suvremenih i naprednih dramaturga poput Irwina Shawa i Branislava Nušića. Osobito su se povezali s progresivnim istarskim intelektualcima okupljenima oko društva Istra. Istrani na Trešnjevci, naime, osnovali su društvo „Istra“, s omladinskom sekcijom, koju od 1937. godine preuzimaju skojevci kao legalnu organizaciju. Okupljajući oko 200 istarskih omladinaca u Zagrebu, skojevci su organizirali aktualna politička predavanja, Usmene novine i tiskali Zidne novine; nedjeljom su priređivali izlete sa sindikalistima i organizirali čajanke s kulturno-prosvjetnim programima za omladince i učenike; osnovali su grupe mandolinista i gitarista, šahista, odbor za razonodu i izlete i pjevački zbor. Sveukupno su djelovali na stvaranju osjećaja drugarstva, iskrenosti, otvorenosti, solidarnosti.

 

Druga legalna baza  okupljanja omladinaca bilo je Radničko planinarsko društvo "Prijatelj prirode", kojeg su za vrijeme i poslije Šestosiječanjske diktature (1929.-1934.) vodili komunisti. "Prijatelj prirode" okupljao je oko 1200 članova iz svih radničkih četvrti, ali posebice omladince Trnja i Trešnjevke. Društvo je organiziralo predavanja, ali je imalo i sekciju planinarskih vodiča, skijašku sekciju, te glazbenu i pjevačku sekciju koja je organizirala koncerte u tvornicama, na izletima, u zagrebačkim selima i lječilištu Brestovac. "Prijatelj prirode" je zabranjen 1937. godine, no njegovo djelovanje je naslijedila Radnička-planinarska zajednica (RAPLAZA), službeno sindikalna organizacija no u stvarnosti okupljalište omladinaca koji su nastavili revolucionarnu tradiciju, a u njoj osobito djeluju Rade Končar i Joža Vlahović.

Prema mnogim autorima, revolucionarni ambijent predratne Trešnjevke ne može se zamisliti bez djelovanja Jože Vlahovića.