Spomen pločom se komemorira boravak i ilegalni rad Josipa Broza Tita u kući na adresi Podgorska 23 u periodu od 1926. do 1934. godine. Ploča je postavljena iznad ulaznih vrata na Dan borca 1983. godine na inicijativu Mjesnog odbora, koji je tom prilikom uredio pročelje i oličio „šalaporke“. Sama kuća je u razdoblju prije Drugog svjetskog rata bila prizemnica s radničkim stanovima za najam, a Tito je boravio u sobičku koji je kasnije integriran u veću sobu. Vlasnica kuće u doba postavljanja ploče, Anica Kezele, svekrva današnje vlasnice Božice Kezele, došla je u Zagreb iz Delnica u međuratnom periodu te je i sama pomagala Pokret otpora. Kuću je sa suprugom kupila odmah nakon Drugog svjetskog rata. Nakon što je ploča postavljena pa do kraja 1980-ih, jednom godišnje je bila organizirana svečana posjeta učenika i učenica nižih razreda Osnovne škole Augusta Šenoe (učenika pučke škole, kako su ih tada nazivali susjedi), uz nastup limene glazbe i prigodan govor učiteljice. Kako se prisjeća Božica Kezele, prije posjete bi učiteljica preko njenog sina Nikice poručila baki da očisti ploču, a baka, spomenuta Anica Kezele, bi još i ispekla kolač i poslije proslave pozvala učiteljice na kavu. Božica Kezele se prisjeća i službene posjete ministra u Vladi SFRJ Pavela Gregorića i njegove supruge. Nije upamtila na koji datum su bile organizirane posjete, samo da je bila riječ o proljeću. Iz straha od devastacije Božica Kezele je 1990-ih godina uklonila ploču i spremila je na tavan, gdje ju je njen sin Nikica rado pokazivao prijateljima i čuvao od potpunog zaborava.
