Tomo Marić “Šljem” rođen je 6. 9. 1925. u Bosanskoj Osredici kod Bihaća u Bosni i Hercegovini, a kasnije se s roditeljima Ilijom i Sofijom, trima sestrama i bratom preselio u Bračevac, selo pored Đakova, gdje je obitelj zatekao početak rata. Nakon što su oba roditelja ubijena, šesnaestogodišnji Tomo odlazi u partizane s dvije godine starijom sestrom Zorkom (dvije mlađe sestre su mučili i ubili crnokošuljaši dok su djevojčice pokušavale pronaći Tominu jedinicu na Papuku). U NOB-u sudjeluje od 6. 4. 1942. do 15. 5. 1945. godine, isprva kao član Hrvatove čete na Dilju, a potom kao komandir čete 12. slavonske proleterske brigade i 3. moslavačke brigade (33. divizija). Tijekom rata prebolio je tifus i tri je puta ranjen. Nakon oslobođenja Zagreba njegova jedinica smještena je u kasarni na Črnomercu gdje je upoznao suprugu Anđelku Zbukvić iz Brdovca tijekom njenog posjeta bratu partizanu Štefeku. Tomo je nastavio školovanje, a kao aktivno vojno lice često se selio diljem Jugoslavije na temelju prekomanda. Obitelji Marić živjela je u 36 stanova prije nego što će se 18. 5. 1966. useliti u “vojni neboder” u Susedgradskoj 3 na 6. kat. Na Trešnjevki će Tomo živjeti s obitelji (ženom Anđelkom, sinom Marijanom, kćerkom Ljiljanom i unukom Aleksandrom) sve do umirovljenja 1969., odnosno smrti 2004. godine. Aleksandra, koja je djetinjstvo provela na Trešnjevki, sjeća se kako su u neboderu živjeli i družili se ljudi različitih nacionalnosti iz svih dijelova Jugoslavije (u stanu preko puta stanovao je “čika” Trivo iz Sarajeva i njegova supruga iz Srbije, prvi susjedi bili su iz Niša, dok su kat niže živjeli Makedonci). Razmjenjivali su se kolači i kompot, ispred zgrade se čistio grašak, ispijale zajedničke kave. Natašu, prijateljicu s 12. kata, čiji je otac bio aktivno vojno lice, Aleksandra nikad više nije vidjela nakon što je s obitelji napustila Hrvatsku početkom rata, usprkos pokušajima da je pronađe putem Crvenog križa. Tomo Marić bio je aktivan u različitim trešnjevačkim društveno-političkim organizacijama, te je često putovao i družio se s ostalim članovima i suborcima. Bio je službenik i tajnik općinskog odbora SUBNOR-a Trešnjevka i nositelj različitih funkcija u Mjesnom udruženju Nikola Tesla smještenom u Zorkovačkoj 4. Prvi dokument u nizu je upitnik za evidenciju članova Gradskog odbora SUBNOR-a Općine Trešnjevka ispunjen od strane Tome Marića. Potom slijede svjedodžba I. gimnazije iz Zagreba o završenom drugom razredu šk. god. 48/49. (nakon rata Tomo se vratio u školu kako bi mogao postati aktivno vojno lice) te potvrda o položenom tečaju za komandanta bataljona VI. klase Pešadijske oficirske škole koji je pohađao od 1. marta 1951. do 29. februara 1952. u Sarajevu. Posljednji u nizu dokumenata je ugovor o korištenju stana u Susedgradskoj 3 iz 1967. godine kojim je Gradsko stambeno poduzeće Zagreb dodijelilo stan Tomi Mariću na temelju odluke Komande garnizona Zagreb.
