Tomo Marić “Šljem” rođen je 6. 9. 1925. u Bosanskoj Osredici kod Bihaća u Bosni i Hercegovini, a kasnije se s roditeljima Ilijom i Sofijom, trima sestrama i bratom preselio u Bračevac, selo pored Đakova, gdje je obitelj zatekao početak rata. Nakon što su oba roditelja ubijena, šesnaestogodišnji Tomo odlazi u partizane s dvije godine starijom sestrom Zorkom (dvije mlađe sestre su mučili i ubili crnokošuljaši dok su djevojčice pokušavale pronaći Tominu jedinicu na Papuku). U NOB-u sudjeluje od 6. 4. 1942. do 15. 5. 1945. godine, isprva kao član Hrvatove čete na Dilju, a potom kao komandir čete 12. slavonske proleterske brigade i 3. moslavačke brigade (33. divizija). Tijekom rata prebolio je tifus i tri je puta ranjen. Nakon oslobođenja Zagreba njegova jedinica smještena je u kasarni na Črnomercu gdje je upoznao suprugu Anđelku Zbukvić iz Brdovca tijekom njenog posjeta bratu partizanu Štefeku. Tomo je nastavio školovanje, a kao aktivno vojno lice često se selio diljem Jugoslavije na temelju prekomanda. Obitelji Marić živjela je u 36 stanova prije nego što će se 18. 5. 1966. useliti u “vojni neboder” u Susedgradskoj 3 na 6. kat. Na Trešnjevki će Tomo živjeti s obitelji (ženom Anđelkom, sinom Marijanom, kćerkom Ljiljanom i unukom Aleksandrom) sve do umirovljenja 1969., odnosno smrti 2004. godine. Aleksandra, koja je djetinjstvo provela na Trešnjevki, sjeća se kako su u neboderu živjeli i družili se ljudi različitih nacionalnosti iz svih dijelova Jugoslavije (u stanu preko puta stanovao je “čika” Trivo iz Sarajeva i njegova supruga iz Srbije, prvi susjedi bili su iz Niša, dok su kat niže živjeli Makedonci). Razmjenjivali su se kolači i kompot, ispred zgrade se čistio grašak, ispijale zajedničke kave. Natašu, prijateljicu s 12. kata, čiji je otac bio aktivno vojno lice, Aleksandra nikad više nije vidjela nakon što je s obitelji napustila Hrvatsku početkom rata, usprkos pokušajima da je pronađe putem Crvenog križa. Tomo Marić bio je aktivan u različitim trešnjevačkim društveno-političkim organizacijama, te je često putovao i družio se s ostalim članovima i suborcima. Bio je službenik i tajnik općinskog odbora SUBNOR-a Trešnjevka i nositelj različitih funkcija u Mjesnom udruženju Nikola Tesla smještenom u Zorkovačkoj 4. Na prvoj fotografiji su šesnaestogodišnji Tomo Marić i njegova dvije godine starija sestra Zorka. Snimljena je 1943. godine u Daruvaru, a na poleđini je bilješka napisana Tominom rukom. Druga fotografija Tome Marića s drugovima snimljena je 1943. na fronti. Tomo stoji prvi s desne strane. Treća fotografija u nizu je fotografija 12. slavonske proleterske brigade, snimljena između 11. 10. 1943. i kraja 1944. godine. Tomo stoji u posljednjem redu i nosi svijetlu košulju. Četvrta fotografija snimljena je u Sarajevu, gdje je Marić od 1. marta 1951. do 29. februara 1952. pohađao tečaj za komandanta bataljona VI. klase Pešadijske oficirske škole. Fotografija je snimljena dan prije kraja nastave kao “spomen na školske i drugarske dane.” Peta i posljednja fotografija u nizu, na kojoj su također borci 12. slavonske proleterske brigade, snimljena je 1982. u Sisku povodom proslave četrdesetogodišnjice osnivanja jedinice. Bivši suborci nalazili su se jednom godišnje, a na poleđini se nalazi Tomina bilješka o svim prisutnima.
