Umjetnost (u) susjedstvu

Izložba "BLOK: umjetnost (u) susjedstvu" u organizaciji HULU-a Split, kustosice Ane Kutleše, objedinjuje tri umjetnička rada nastala u okviru programa Živa baština u periodu od 2021. do 2023.

Salon Galić

Marmontova 2

radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 10 do 13 sati i od 16 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati

Od poda do stropa Salon Galić ispunila je neobična struktura, maketa nečega nalik neboderu koji bi se pri jačem potresu sasvim sigurno prevrnuo. Pažljivijim očima ubrzo će postati jasno da je riječ o stambenim prostorima naslaganima jedan na drugi po nekoj drugoj, ne-građevinskoj logici. Riječ o logici života, snalaženja u jednom kvartu, preciznije traženja krova nad glavom trešnjevačke radnice i sindikalistkinje Jadranke Klekar. U radu Jadrankin prvi život Božena Končić Badurina rekonstruira životnu priču ove žene od kasnih 50-ih do početka 2000-ih u nekoliko fragmentiranih nizova. Na trenutke se čini da bi mogli pripadati i nekoj drugoj Jadranki, nekoj drugoj radnici, u bilo kojem kvartu Zagreba ili Splita. Kroz jedan život izbijaju drugi životi, isprepliću se mikro i makro povijesti, prate tipologije radničkih stanova koje nisu isključivo trešnjevačke, te kronologija jednog danas privatiziranog hotela. U posljednjoj epizodi Jadrankina prvog života, taj je hotel poprište njezine borbe koju vodi praktički čitav život i koja postaje kolektivna kada 2001. s radnicama i radnicima predvodi danas gotovo zaboravljeni štrajk zbog neisplaćenih plaća.
Dok se ekonomske i društvene transformacije u Jadrankinom prvom životu razmatraju kroz prizmu osobne životne priče, u radu Marka Tadića Prolazna forma stalna mijena Trešnjevke shvaćena je u svojoj fizičkoj pojavnosti. Kao i Končić Badurina, i Tadić polazi od virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Trešnjevka. Riječ je dugoročnom projektu udruge BLOK kojim se gradi specifičan, vaninstitucionalni, društveno angažiran muzej utemeljen u lokalnoj zajednici. Skenovi i fotografije predmeta koje donose stanovnici Trešnjevke ili njihovi potomci postaju artefakti u stalno rastućem online fundusu, trenutno s gotovo 500 unosa. Na liniji s društveno-angažiranom, na istraživanju urbanog konteksta utemeljenom kustoskom praksom BLOK-a, u okviru Muzeja smo 2021. godine pokrenule liniju Živa baština. Taj multi i interdisciplinarni, po formatima raznovrsni, kulturno-umjetnički program u stvarnom prostoru (galeriji Nova BAZA i drugdje po kvartu) i aktualnom vremenu oživljava virtualni fundus.
Kao prvi rad nastao u sklopu Žive baštine, animacija i serija objekata Prolazna forma temelji se na crtežima trešnjevačkog kroničara Matije Pokrivke te fotografijama poplave koja je zadesila Zagreb 1964. godine. Prvi su realistične, precizne zabilješke trešnjevačke transformacije u poslijeratnim desetljećima čiji je cilj bila korjenita modernizacija društva u skladu s izgradnjom socijalističkog projekta. Iako je značila veliki skok naprijed u kvaliteti stanovanja, ona nije istisnula često romantizirane, gotovo ruralne dijelove Trešnjevke. Upravo zaostaci takvih struktura najviše su stradali u velikoj zagrebačkoj poplavi, izlijevanju Save iz korita u listopadu 1964. u kojem je jedan od najpogođenijih dijelova grada bila upravo Trešnjevka. U svojim intervencijama, koje prizivaju između ostalog i nasljeđe Andrije Mutnjakovića, utopijske arhitekture, Zagrebačke škole animiranog filma i njezinog Baltazara, Tadić umjesto jasne narativne linije predlaže labave asocijacije i automatizirani crtež koji slijedi vlastitu logiku. Poplavljeni grad pretvara se u gradilište: umjesto grada pod vodom u grad na vodi. Kontinuirana trešnjevačka (raz)gradnja, inače izvor mnogih frustracija za stanovnike kvarta, postaje materijal za imaginaciju (ne)mogućih mjesta, a rezultat je fragment lišen linearne strukture i jasne logike, sličniji kvartovskoj stvarnosti nego što se na prvi pogled možda čini.
Ako je Tadića Trešnjevka inspirirala kao izgrađeni krajolik koji se stalno mijenja, a Končić Badurinu jedna životna priča kao prizma za promatranje širih društvenih transformacija, Ana Kuzmanić pronalazi sasvim drugačiji rakurs, ali i dalje s fokusom na promjenu kao konstantu. Za Divlji rast istraživala je zapuštena trešnjevačka zemljišta, parcele u pauzi između rušenja i izgradnje, na kojima je pronašla preko sto različitih vrsta samoniklog bilja. Dio spada u kategoriju takozvanih autohtonih vrsta, no većina se smatra invazivnim ili stranim. U kolažima koji čine okosnicu rada, koristi herbarijske prikaze biljaka koje su rasle na parceli nekadašnje svilane u Adžijinoj ulici i dokumentarne fotografije koje je snimila na istoj lokaciji netom nakon rušenja ostataka tvornice, te ih preklapa s izabranim artefaktima iz virtualnog fundusa Muzeja susjedstva. U priči u kojoj je teško odrediti što je čemu pozadina, perspektiva se distorzira s one ljudske na biljnu i šire-vremensku. Ciklusi više nisu jedan život, jedan događaj, jedno stoljeće, već dugo trajanje biljnoga svijeta kojemu možda i nije moguće odrediti početak i kraj. Živjeće ovaj korov. Tako zaključuje književnik Luka Bekavac svoj Divlji rast, netipičnu kratku priču inspiriranu radom Ane Kuzmanić, a istoimena knjiga koja spaja to dvoje autora, prvo izdanje novopokrenute Biblioteke Muzeja susjedstva Trešnjevka, također je izložena.
Od istraživanja, preko direktnog rada s lokalnom zajednicom, referiranja na različite društvene sfere, do izložbi i publikacija, troje umjetnica-ka s kojima smo započeli program Živa baština na specifične su načine oživjeli nasljeđe Trešnjevke. U susjedstvu, sa susjedstvom, za susjedstvo, njihovi radovi živi su dokaz da baština nije osuđena samo na hvatanje komercijalnih trendova u korist rasta kapitala i/ili plesanje u ritmu nacionalnog ponosa.

Ana Kutleša