PROLAZNA FORMA, izložba Marka Tadića

28.1. - 20.2.2022.

od utorka do petka: 16 - 20h

subota i nedjelja: 11 - 15h

 

Nova BAZA

Nova cesta 66

 

"Fundus Muzeja susjedstva Trešnjevka od samih početaka ‘pleše’ po tankoj liniji koja razdvaja obične predmete od muzejskih artefakata, nastojeći je pomicati tako da obuhvati ono što bi inače vrlo vjerojatno bilo odbačeno kao nevažno i beskorisno. Otišlo bi putevima neželjenih stvari, ka otpadu, ili ka kakvom Hreliću ili Njuškalu. Upravo tamo možda bi to pronašao Marko Tadić, predani prebirač po ‘asortimanu’ rabljenog i potrošenog. Atipični arhivi, koje od rastakanja i potpunog nestanka sprečavaju samo slučaj i sporadični pothvati entuzijasta, njegova su specijalnost. Bez fizičkog prostora i institucionalne infrastrukture, usmjeren ka afirmaciji baštine jednoga kvarta i njegovog radničkog identiteta, i sam Muzej susjedstva Trešnjevka jedan je takav arhiv. Istražujući ga, Tadić se fokusirao na one artefakte koji podcrtavaju prepoznatljivo kvartovsko obilježje, a to je stalna promjena urbanog pejzaža koja odražava transformacije u načinima na koje se rješava stambeno pitanje za široke radne slojeve u različitim ekonomsko-političkim prilikama. 

Dva tipa predmeta postaju nosivi elementi Tadićeve animirane strukture: crteži Matije Pokrivke i fotografije poplave koja je zadesila Zagreb i Trešnjevku 1964. godine. Prvi su realistične, u preciznom crtežu izvedene ‘snimke’ trešnjevačke transformacije u poslijeratnim desetljećima. Pokrivka, ‘radnik slikar’, koji je i sam došao iz Zagorja kao jedan od tisuće doseljenika koji su izgradili Trešnjevku, u bilješkama uz crteže ne skriva nostalgiju za uskim ulicama, kućercima i dvorištima. Cilj transformacije koju on bilježi bila je korjenita modernizacija društva u skladu s izgradnjom socijalističkog projekta no, iako je značila veliki skok naprijed u kvaliteti stanovanja, ona nije istisnula romantizaciju gotovo ruralne Trešnjevke, njenog malog mjerila i bujnog zelenila. Upravo zaostaci takvih struktura najviše su stradali u velikoj zagrebačkoj poplavi, izlijevanju Save iz korita u listopadu 1964. u kojem je jedan od najpogođenijih dijelova grada bila upravo Trešnjevka. No ‘velika voda’ nije zaobišla ni zdanja novoga doba, poput OŠ Ljubljanica, prve poslijeratne školske zgrade u Zagrebu. Nastavljajući svoj animacijski postupak, koji umjesto jasne narativne linije predlaže labave asocijacije i automatizirani crtež koji slijedi vlastitu logiku, Tadić poplavljeni grad pretvara u gradilište: umjesto grada pod vodom u grad na vodi. 

Kad animira artefakte koji su već i sami po sebi dokument prolaznih trešnjevačkih formi, Tadić oživljava i baštinu utopističkih projekcija: kako savršeni modernistički grad, tako i predmodernu ruralnu komunističku zajednicu kakvu je zamišljao primjerice William Morris, a ne zaobilazi ni svoju čestu referencu, Zagrebačku školu animiranog filma i grad profesora Baltazara. Kontinuirana trešnjevačka (raz)gradnja, inače izvor mnogih frustracija za stanovnike kvarta, postaje materijal za imaginaciju (ne)mogućih mjesta, a rezultat je fragment lišen linearne strukture i jasne logike, sličniji kvartovskoj stvarnosti nego što se na prvi pogled možda čini."

Ana Kutleša

 

vizual: kadar iz animiranog filma "Prolazna forma"

 

Izložba “Prolazna forma” je dio projekta "Muzej susjedstva Trešnjevka – živa baština". Odvija se uz financijsku potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH. Godišnji program BAZE podržava Zaklada "Kultura nova".