Značke s likom Rade Končara, sindikalnog organizatora, revolucionara, sekretara KPH i prvog narodnog heroja Jugoslavije. Rođen je 6. kolovoza 1911. godine u seljačkoj porodici u Končarevom Kraju kod Korenice. Izučio je strojobravarski zanat u Leskovcu i Beogradu gdje se počinje baviti sindikalnim radom. 1932. pristupa SKOJ-u, a 1933. primljen je u KPJ. Nakon što je odslužio jednogodišnju robiju zbog ilegalnog revolucionarnog djelovanja seli u Zagreb 1935. godine. Početkom 1936. zapošljava se u trešnjevačkom Siemensu. U travnju 1936. osniva prvu partijsku ćeliju, a u srpnju organizira prvi štrajk. S grupom drugova uhapšen je krajem 1936. godine nakon provale u zagrebačkoj partijskoj organizaciji. Nakon izlaska na slobodu sljedeće godine ponovo se zapošljava u Siemensu gdje upoznaje suprugu Dragicu Končar, narodnu heroinu koju su ustaše ubili 1942. godine. Od 1939. obnaša funkciju političkog sekretara CK KPH, a na Petoj zemaljskoj konferenciji 1940. izabran je za člana Politbiroa CK KPJ. U siječnju 1940. odlazi u ilegalu i postaje ključna ličnost u organiziranju ustanka naroda Hrvatske. U lipnju, srpnju i kolovozu obišao je gotovo sve krajeve Hrvatske organizirajući štabove narodnooslobodilačkog ustanka. Bio je neposredni organizator i rukovodilac udarnih grupa koje su izvodile diverzije u Zagrebu među kojima je najpoznatija diverzija u zagrebačkoj pošti. Od početka listopada 1941. djeluje iz Splita gdje ga nakon više organiziranih bombaških akcija hapse talijanski fašisti. Končar je iz splitskog zatvora odveden u Šibenik gdje je osuđen na smrt. Na pitanje hoće li tražiti pomilovanje rekao je: “Milost ne tražim, niti bih vam je dao”. Strijeljan je 22. svibnja 1942. s grupom dalmatinskih komunista. 1942. godine CK KPJ objavio je ukaz o deset narodnih heroja, a na prvom mjestu nalazilo se ime Rade Končara. Tvornica električnih strojeva Siemens smještena na Trešnjevki nakon rata dobila je ime po Rade Končaru (početkom 90-ih mijenja ime u Končar - Elektroindustrija). Spomenik Rade Končaru, djelo Vanje Radauša, stajao je pred glavnim ulazom u tvornicu do 1991. godine kad je premješten u dvorište tvorničkog kompleksa. 1949. glavna trešnjevačka ulica (Ozaljska i Tratinska) preimenovana je u Ulicu Rade Končara, no početkom 90-ih ulicama su vraćena stara imena.
