Klavijaturist i elektroinženjer Saniboj Žugić bio je istaknuta figura zagrebačke underground glazbene scene sedamdesetih i osamdesetih godina, ali i samouki konstruktor elektroničkih instrumenata. Još tijekom srednjoškolskih dana razvio je snažan interes za elektroniku i popravljanje uređaja, koji se dodatno produbio njegovim zapošljavanjem u Institutu građevinarstva Hrvatske, na odjelu električnih sklopova. Rad u IGH-u omogućio mu je pristup elektroničkim komponentama i stručnim časopisima, među kojima je bio i Elektor, tada ključan izvor znanja za samogradnju elektroničkih instrumenata. U svibnju 1977. godine u Elektoru je naišao na prvi u nizu članaka posvećenih projektu modulskog sintesajzera Formant, što je postalo polazište za gradnju vlastitog instrumenta koji je nazvao Sanisint. Tijekom sljedećih godina Saniboj je Sanisint izrađivao u različitim prostorima – u radnoj sobi u IGH-u, tijekom služenja vojnog roka u niškoj vojarni te u svojemu stanu u tadašnjoj Končarevoj ulici. Instrument je u velikoj mjeri izrađivao sam, uključujući ručno jetkanje tiskanih pločica, pri čemu je na svaku pločicu pojedinog modula tiskao naziv SANISINT. Prema svjedočanstvu njegova prijatelja i kolege iz IGH-a Mladena Garašića, koji mu je povremeno pomagao u radu, zajedno su putovali i u Njemačku kako bi nabavljali elektroničke komponente za potrebe IGH-a, ali i za izradu Sanisinta. Sanisint se već 1980. godine koristio u drugoj postavi sastava Hamatri, a Saniboj ga je svirao i u radu s grupama Homo Kiborg i Sona, kao i u svojim soloskladbama. Nakon što ga je Saniboj početkom devedesetih prodao kolekcionaru instrumenata i glazbeniku Damiru Rogini, instrument je prešao u vlasništvo skladatelja Slavka Nedića, a danas se nalazi kod oblikovatelja zvuka, glazbenika i tehničara Hrvoja Nikšića. Prema Nikšićevu navodu, u Sanisintu se nalaze i elektronički dijelovi proizvedeni u tadašnjim jugoslavenskim tvornicama Tesla i Iskra. Saniboj se, prema Nikšiću, također vrlo kreativno snalazio u situacijama kada nije mogao nabaviti odgovarajuće elektroničke komponente, zbog čega Sanisint ima prepoznatljiv i specifičan zvuk u odnosu na druge DIY Formant sintesajzere iz toga vremena, kojih je danas u svijetu sačuvano nekoliko stotina. Sanisint se i danas aktivno koristi: svirali su ga sastavi Šumovi protiv valova, Mangroove i Šumski, a prisutan je i u filmskoj glazbi (primjerice, u filmu Ne gledaj mi u pijat). O njegovoj važnosti svjedoči i prilog objavljen u časopisu Instituta građevinarstva Hrvatske, u kojemu je Saniboj predstavljen zajedno s instrumentom i opisom procesa njegove izrade.
