Klavijaturist i elektroinženjer Saniboj Žugić bio je istaknuta figura zagrebačke underground glazbene scene sedamdesetih i osamdesetih godina, ali i samouki poznavatelj elektronike koji je velik dio svojeg rada posvetio razumijevanju i popravljanju elektroničkih uređaja. Iako je imao gimnazijsko obrazovanje i kratko studirao humanističke smjerove, znanja iz elektronike stjecao je praktičnim radom, čitanjem stručne literature i kroz rad u Institutu građevinarstva Hrvatske, gdje je bio zaposlen na odjelu električnih sklopova. Kako je sam navodio, elektronikom se počeo samostalno baviti već s četrnaest godina. Uz izradu vlastitih instrumenata, često je popravljao i prilagođavao glazbenu i hi-fi opremu drugim glazbenicima. Osciloskop koji je izradio omogućuje vizualizaciju električnog signala u stvarnom vremenu, odnosno praćenje promjena napona kroz vrijeme na zaslonu, što je ključno za dijagnostiku i precizno podešavanje elektroničkih uređaja. Saniboj ga je izradio kako bi mogao precizno uštimavati električni klavir Wurlitzer, nakon što je u praksi uvidio da ugađanje prema teorijskom sustavu kvintnoga kruga, kakav je poznavao iz školskog obrazovanja, ne daje zadovoljavajuće rezultate. Kućište uređaja dobavio je iz IGH-a, dok je unutarnju elektroniku sam osmislio i sastavio. U gornjem lijevom kutu kućišta vidljiva su njegova ručno jetkana slova, kojima je imenovao uređaj i potpisao se. Taj osobni znak, s prefiksom “sani”, Saniboj je koristio i na drugim uređajima koje je izrađivao, od kojih su neki danas poznati samo iz sjećanja, kao i na pretpojačalu koje je izradio, a koje se može vidjeti na jednoj od sačuvanih fotografija iz njegova stana, iako mu se danas ne zna trag. Osciloskop se nalazi u vlasništvu Sanibojeve kćeri Anamarije Žugić Borić.
