Izviđačke registracijske i članske iskaznice Zdravka Crnkovića - Crnog iz 80-ih i 90-ih godina, te 2000. godine. Odred izviđača Jarun osnovan je 25. 10. 1986. i imao je oko 170 članova i članica. Nastao je diobom tadašnjeg Odreda izviđača Milan Špalj koji je djelovao je na području Srednjaka, Jaruna, Rudeša, Prečkog i Ljubljanice. Sastanci su organizirani u MO Gajevo u kućici pored Nogometnog kluba Jarun u Našičkoj ulici (današnjoj Ulici Augusta Prosenika 9). Zdravko je rođen 1963. u Slavonskoj Požegi gdje se 1977. učlanio u izviđače. Nakon dolaska na studij u Zagreb 1983. godine postaje članom Kluba brđana Student Trešnjevka, a potom i dugogodišnji izviđački voditelj. Na području južne Trešnjevke trenutno djeluje samo Odred izviđača Jarun, a na području sjeverne Trešnjevke Odred izviđača Plamen. Zdravko je i danas aktivan u izviđačkoj zajednici. Članske iskaznice sadrže zavjet kao moralni kodeks izviđača, te popis položenih seminara i tečajeva, sudjelovanja na logorovanjima, zimovanjima, smotrama i većim akcijama u Jugoslaviji i inozemstvu, kao i popis odlikovanja, pohvala i nagrada te stečenih vještarstva. Zdravko se sjeća da su djeca mogla birati između usavršavanja u 120 vještina. Najcjenjenije su bile “partizanske vještine” poput partizanskog kurira. Kako bi postao kurir, izviđač je morao jedan dan šutjeti, jedan dan gladovati i jedan dan samovati. Samovanje je organizirano na lokaciji u šumi udaljenoj minimalno šest kilometara od logora, a izviđač je sam morao urediti zaklon i vatrište. Drugo najcjenjenije vještarstvo bilo je prva pomoć, potom osmatrač, planinar, pješak, no djeca su često pohađala i tečajeve iz područja kulture (sviranje i pjevanje), tehnike (fotografiranje), prirodnih znanosti (cvjećarstvo, poznavanje gljiva i biljaka) i sportskih vještina. S djecom se radilo u malim grupama koje su same birale ime, poklič, tajno rukovanje, šifru, maskotu i zastavu. Voditelji su pripremali djecu za snalaženje u prirodi, razvijali njihovu empatiju i socijalizacijske vještine, a potom ih pratili u “kontroliranoj avanturi”.
