Djed Mateja Beluhana s direktorom i radnicima Končara krajem šezdesetih godina. Poduzeće Jugoslavensko Siemens d.d. osnovano je 1921. kao podružnica istoimene njemačke firme, a četiri godine kasnije izgrađena je Siemensova radionica na Trešnjevci. Ona će biti jedno od najsnažnijih uporišta radničkog pokreta na Trešnjevci do Drugog svjetskog rata, a 1930-ih godina u njoj će raditi i sindikalno djelovati i Rade Končar. Nakon rata, Siemensova radionica se pretvara u jednu od najvećih i najmodernijih zagrebačkih tvornica, pod novim imenom: Tvornica električnih strojeva Rade Končar. Pored višestrukog uvećanja broja zaposlenih radnika, promijenit će se i karakter proizvodnje: umjesto dotadašnjeg sastavljanja dijelova uvezenih iz Njemačke, u tvornici se razvija iznimno napredan odjel za istraživanje i razvoj s nastojanjem dokidanja ovisnosti o uvozu tehnologije. O uspjesima na tom polju svjedoči činjenica da od kraja 1950-ih tvornica počinje proizvoditi za CERN, najveći europski istraživački institut. Idejni projekt tvornice Rade Končar 1949. godine dobiva nagradu Vlade FNRJ te se otad često uzima kao ilustracija uspjeha industrijalizacije zemlje. Iz tog su razloga strani državnici koji su posjećivali Jugoslaviju često ugošćivani upravo u toj tvornici.
