Fotografija pjevačkog zbora OŠ Matije Gupca na Knežiji, snimljena u svibnju 1955. godine. Zbor je okupljao osnovnoškolce od 1. do 4. razreda, a vodio ga je učitelj violine kojeg su djeca zvala “čika”. U prvome redu sjede direktor škole, voditelj zbora i dvije učiteljice. U pozadini se vidi gimnazijska dvorana, dok zbor gleda u smjeru zgrade obdaništa za cjelodnevnu nastavu. Teodora Sačer sjedi u drugom redu šesta s lijeve strane. U trenutku snimanja fotografije Teodora je pohađala 3. razred (na poleđini fotografije nalazi se njezina osobna bilješka). Djeca su za javne nastupe nosila pionirske kape i marame, dok su bijele košulje te plave hlače ili suknje s bijelim dokoljenkama pribavljali sami. Teodora se sjeća kako je zbor te 1955. godine posjetio Beograd pri čemu su članovi zbora odsjeli kod obitelji beogradskih školaraca. Teodora Sačer rođena je 1945. godine i s majkom Šteficom Sačer (rođ. Biškup), opernom pjevačicom u HNK-u, živjela je u Baštijanovoj ulici 17. S obzirom na to da je majka vrlo često izbivala zbog proba i nastupa do 9. godine života mnogo je vremena provodila s bakom Jelenom Biškup u Veprinačkoj ulici 9. 1956. godine s majkom seli u Rockefellerovu ulicu gdje nastavlja školovanje. Tijekom djetinjstva provedenog na Trešnjevki Teodora je pohađala mnoga kulturna događanja: osim što je, često i sama, odlazila na operne matineje u HNK, nedjeljom je sa školom besplatno posjećivala dramske predstave u dvorani CKT-a te lutkarske predstave u kazalištu lutaka u blizini Zvorničke ulice, koje se, koliko se Sačer sjeća, nalazilo na prostoru današnje benzinske crpke na uglu Nove ceste i Ulice grada Vukovara. OŠ Matije Gupca izgrađena je prema nacrtima arhitekta Ivana Zemljaka, a s radom je započela 1940. godine kao Državna pučka mješovita škola Antun Radić. Od samog početka škola je bila vrlo dobro opremljena, imala je priključak na vodovod i kanalizaciju, te toplu vodu i tuševe koje su koristili i učenici jer u većini domova na tadašnjoj Trešnjevki tekuća voda nije bila dostupna. Škola je također imala dvoranu za tjelovježbu s garderobama, sobu za ručni rad te posebnu sobu za liječnika koji je povremeno obilazio učenike. Sačuvane fotografije dokumentiraju i postojanje vanjskog bazena.
