Fotografija nogometaša Metalca snimljene na prostoru zapadno od Elektrane-Toplane kod Doma sportova. Nogometna sekcija bila je jedna od tri sekcije Športskog kluba Metalac osnovanog 1929. godine na inicijativu Saveza metalskih radnika. Koristili su igralište Športskog kluba Grafičar kod Munjarskog puta iza električne centrale. Fotografija je snimljena 1930-ih godina kada je Đuro Regan bio njihov trener. Metalac je u međuratnom razdoblju okupljao članove Komunističke partije koji su kasnije sudjelovali u NOB-u. Poginuo je 41 član, a neki, poput Rade Končara, Dragice Končar, Marijana Čavića i Jože Vlahovića, proglašeni su narodnim herojima. Društvo je raspušteno u svibnju 1941. godine nakon uspostave NDH, a ponovo je obnovljeno 1945. godine kao Fiskulturno društvo Metalac. Od 1993. godine zove se NK Kustošija. Đuro je rođen 18. 3. 1914. u Beču, a nakon što mu je 1918. dijagnosticirana tuberkuloza kostiju obitelj se na savjet liječnika preselila u Slavoniju. 1927. godine doselili su u Zagreb zbog sinovljevog školovanja. Živjeli su u šupi Nogometnog kluba Metalac kod Munjarskog puta iza električne centrale, a pravo na boravak u njoj stekli su jer je majka Marija čistila klupske kopačke. Otac Đuro otvorio je stolarski obrt. 1930-ih godina gradska vlast dijelila je radnicima zemlju na Trešnjevki pod uvjetom da se temeljni objekt s uključenim krovištem podigne u roku dva dana. Obitelj Regan iskoristila je priliku i izgradila kuću u Cesargradskoj 1. Đuro je završio I. realnu gimnaziju, studirao agronomiju, trenirao nogometaše NK Metalac i igrao nogomet u HAŠK-u. U HAŠK-u su uglavnom igrali studenti koji su podržavali lijeve progresivne ideje. Đuro je tijekom studija bio sekretar komunističke studentske organizacije zbog čega je hapšen i mučen. 1943. godine prebjegao je partizanima kako bi pomogao u osmišljavanju poljoprivredne reforme na šibenskom oslobođenom teritoriju. Nakon rata je zbog neslaganja sa službenom agrarnom politikom proglašen politički nepodobnom osobom, a robijanje na Golom otoku izbjegao je zahvaljujući svjedočenju seljaka s Kozare i Ivana Ribara, oca Lole Ribara. Zbog optužbi i grubog policijskog postupanja narušeno mu je zdravlje. U pomoć mu je priskočio dr. Stanislav Župić (1897. - 1973.), psihijatar koji je pomogao i Krleži, prepisavši mu šestomjesečni oporavak u sanatoriju u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče gdje je radio. Nakon što je dobio otkaz kao profesor stočarstva na Veterinarskom fakultetu, osnovao je Institut za poljoprivredu u Kačićevoj 9. S obitelji je sredinom 1950-ih izgradio kuću u Klenovničkoj ulici 10 (danas 20).
