Fotografija Stjepana i Zdenke Žitnik u dvorištu obiteljske kuće u ulici Vurovčice 48 snimljena nakon velike poplave 1964. godine. U pozadini se vidi poljski WC. Stjepan i Zdenka Žitnik (rođ. Peharda) oženili su se 1950. godine. Zdenka je živjela s majkom u Medvedgradskoj ulici, pa je mladi par isprva živio na Gornjem gradu. 1952. odlaze “na selo” u kuću obitelji Žitnik na Knežiji gdje su živjeli Stjepanov otac Vilim i majka Barbar te brat Rudolf s obitelji. Stjepan i Zdenka imali su dvoje djece, Zvjezdanu rođenu 1951. godine i pet godina mlađeg sina Stivena. Zvjezdana se i danas sjeća poplave koja je Zagreb zadesila 1964. godine. Pohađala je 8. razred OŠ Matije Gupca na Knežiji i nakon nedjeljnog ručka pripremala je knjige za školu omatajući ih u plavi pak papir kada se kući vratio otac s viješću da se Sava izlila iz korita. Njihova obitelj i obitelj tatinog najmlađeg brata Rudolfa (supruga i dvoje djece) ugurala se u očev svijetloplavi Fićek i odvezla k teti koja je živjela u Ulici braće Oreški (Ulica Republike Austrije). U vrećicama su ponijeli tek malo donjeg rublja, ali i televizor koji je majka držala u krilu na suvozačkom mjestu. Otac se kasnije pokušao autom vratiti na Knežiju, no zbog vode koja je već duboko prodrla na Trešnjevku nije se mogao probiti dalje od Zagrebačke avenije. Ljudi su Knežijom veslali na krilima od vrata pokušavajući doći do svojih domova. Djed i baka, stric i njegova obitelj, te Zvjezdanina obitelj privremeno su smješteni u Siget (1965.-1967.), no željeli su se vratiti na Knežiju. Nakon što se krajem 60-ih krenulo s urbanizacijom Knežije, Zvjezdanina obitelj dobila je dvosoban stan u Kninskoj ulici (Ulici braće Cvijića), a djed i baka jednosoban stan u Ulici Tina Ujevića.
