Bilježnica u koju je Saniboj Žugić od ranih sedamdesetih pa nadalje zapisivao imena ploča koje je imao. Saniboj je bio klavijaturist i elektro-inženjer, koji je sedamdesetih i osamdesetih svirao u nekoliko bendova (Hamatri, Sona, Homo Kiborg) i bio poznato ime zagrebačke glazbene underground scene. Održavao je i prilagođavao instrumente i pomagao u koncepciji i strukturiranju pjesama u zagrebačkoj rock grupi Stop u kojoj je svirao i Sanibojev prijatelj matematičar Nikola Sarapa. Svirao je uglavnom elektroniku, elektroakustiku i rock glazbu. Osobito je bio poznat po svom „Sanisintu“ – prvom modularnom sintesajzeru u Jugoslaviji koji je sam izradio krajem sedamdesetih od dijelova koje je nabavio iz inozemstva. Kolekciju ploča je, zajedno sa svojom hi-fi opremom i magnetofonskim vrpcama, držao u svom malom stanu u Ozaljskoj (tadašnjoj Končarevoj), na križanju sa Žumberačkom ulicom, u kojem je često radio tulume s drugim glazbenicima. Saniboj je najviše volio slušati progresivni rock i klasičnu glazbu - najdraži bend mu je bio Camel, a jako je volio i Genesis, King Crimson i sl.
