Klavijaturist i elektroinženjer Saniboj Žugić bio je istaknuta figura zagrebačke underground glazbene scene sedamdesetih i osamdesetih godina. Svirao je u sastavima Hamatri, Sona i Homo Kiborg, a uz vlastiti modularni sintesajzer Sanisint, koji je krajem sedamdesetih sastavio od dijelova nabavljenih u Jugoslaviji i inozemstvu, mellotron je zauzimao posebno mjesto među njegovim instrumentima. Prema usmenoj predaji, Saniboj je rabljeni mellotron M400 (serijski broj 4/118) kupio od Vlade Pravdića, klavijaturista sastava Bijelo dugme, s kojim je krajem sedamdesetih služio vojni rok u Nišu, gdje je kupnja instrumenta navodno i dogovorena. Prema predaji, nakon nabave mellotrona Saniboja je u njegovu stanu posjetio i Miki Petkovski, makedonski klavijaturist i skladatelj, kako bi vidio instrument. Ovaj mellotron iznimno je rijedak primjerak: iz komunikacije s tvrtkom Streetly Electronics (All Things Mellotronic), izvornim proizvođačem mellotrona, doznalo se da je riječ o 18. po redu ikada proizvedenom instrumentu. Mellotron je elektromehanički instrument s tipkama koji proizvodi zvuk s pomoću magnetofonskih vrpci – pritiskom tipke pokreće se zasebna vrpca sa snimljenim zvukom gudaćeg ili puhaćeg instrumenta, orkestra ili zbora, zbog čega se taj instrument često opisuje kao svojevrsni proto-sampler. Za razliku od tadašnjih elektroničkih instrumenata, omogućavao je polifono sviranje i bogate, slojevite zvučne teksture. Saniboj je, prema sjećanjima, posjedovao dvije ili tri izmjenjive garniture vrpci, no sačuvana je samo jedna, bez originalne kasete za pohranu. Bio je snažno inspiriran progresivnim rockom, osobito sastavom King Crimson i njihovom skladbom Epitaph, u kojoj mellotron posebno dolazi do izražaja. Upravo je tu skladbu Saniboj izvodio na mellotronu sa sastavom Sona na njihovoj jedinoj javnoj svirci – snimka je sačuvana na magnetofonskoj vrpci, a digitalizirao ju je oblikovatelj zvuka i skladatelj Višeslav Laboš. Instrument se može čuti i na sačuvanoj snimci neobjavljenog albuma grupe Hamatri, kao i u Sanibojevim soloskladbama. Na bočnoj strani mellotrona Saniboj je vlastoručno dodao natpis Sona, oblikovan od niza okruglih plavih samoljepljivih elemenata nalik flasterima ili izolacijskoj traci, kakvi su se koristili sedamdesetih godina. Uz mellotron sačuvao se i originalni priručnik za uporabu, koji je došao zajedno s instrumentom. Instrument se nalazi u vlasništvu njegove kćeri Anamarije Žugić Borić.
