Drveno raspelo sa satom i dodanom drvenom krunicom pripadalo je sestri bake Ivice Kiša, Ljubi rođenoj Manojlović, koju je prema starinskom običaju oslovljavao s "majka". Predmet je, prema kazivanju, izrađen 1920-ih godina i kupljen na sajmu negdje u Podravini ili Prigorju. Ljuba, rodom iz sela Povelić, istočno od Križevaca, donijela ga je sa sobom kada je doselila na Trešnjevku, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Stanovala je s obitelji svoje sestre i nećakinje, majke Ivice Kiše, u tadašnjoj Končarevoj ulici, gdje je na broju 125 Ivičin otac imao fotografsku radnju. Dok su roditelji radili u radnji, čuvala je maloga Ivicu i s njime obilazila Trešnjevku i čitav grad, a kao nepismenoj seoskoj ženi posebno su joj bili bliski ruralni uvjeti života tadašnje gradske periferije. Raspelo je čuvala u "forcimeru" pored sata za struju.
