Kaćuša “Kaća” Buljan, po struci inženjerka tekstila, igrala je za ŽKK Trešnjevka od 1962. do 1968. godine. Trener trešnjevačkih košarkašica tada je bio Marijan Pasarić, u mnogočemu zaslužan za razvoj ženske košarke u Zagrebu i šire. Po završetku karijere u ŽKK Trešnjevka i preseljenju u Nizozemsku, Buljan je košarku nastavila igrati do 1972. godine u nizozemskom klubu Radio Musette. Košarku je počela igrati kao tinejdžerka zato što je prijateljica njene sestre trenirala košarku, i preporučila joj je da se i ona okuša u tom sportu, s obzirom na visinu i tjelesnu konstituciju. Prije toga se bavila gimnastikom. Buljan se prisjeća kako su trešnjevačke košarkašice prvo trenirale na otvorenom, na igralištu iza tzv. Ljepotice. “Nije još bilo Kutije šibica. Igrale smo vani, trenirale i po kiši. Lopta nije bila od plastike, nego kožnata, teška. Koš je bio drveni. Dobile smo jedan zeleni dres. Tenisice. Crne hlačice. Ja sam imala broj 15. Imale smo treninge svaki dan. Ja sam stanovala u Martićevoj, pa sam svaki dan sjedala na desetku ili na devetku do Trešnjevke”, kazala nam je Buljan. U dva košarkaška dnevnika Buljan je tijekom 1960-ih i 1970-ih bilježila svoje košarkaške avanture, od igračkih početaka do osvajanja titule prvakinja Jugoslavije 1967. godine i preseljenja u Nizozemsku krajem 1960-ih. “Uvijek sam ljepila sve što je o nama napisano, i još dopisivala svoje. Stavljala sam fotografije, izreske iz novina”, prisjeća se Buljan. U dnevnicima su među ostalim evidentirana i sva gostovanja na koja su Buljan i njene kolegice išle, kako igrajući za Trešnjevku, tako i za jugoslavensku košarkašku reprezentaciju. “Puno smo išle u Italiju, s reprezentacijom smo svako ljeto vlakom išle iz Beograda u Siciliju. Putovale smo i u Čehoslovačku, Rumunjsku, Bugarsku, Mađarsku, Sovjetski savez. Uvijek je sve bilo dobro, svugdje nam je bilo lijepo”, priča Buljan. U isječcima u dnevnicima sačuvano je i sjećanje na utakmicu u kojoj je Buljan zabila 53 koša (“što se više nikad nije ponovilo”), a u njima je zalijepljena i razglednica koju je Buljan tijekom košarkaške karijere dobila iz kaznionice iz Lepoglave. “To mi je poslao osuđenik koji se prezivao Buljan. Pisao mi je valjda zato što imamo iste prezime, i čestitao na osvojenoj tituli prvakinja Jugoslavije”, prisjeća se Buljan.
