Saniboj Žugić, trešnjevački glazbenik i elektroinženjer aktivan na zagrebačkoj underground rock sceni sedamdesetih i osamdesetih godina, sedamdesetih je godina u Londonu osobno kupovao audiokomponente, ali i instrumente. Ondje je nabavio rabljeni Wurlitzer električni klavir koji je, prema obiteljskoj predaji, u Jugoslaviju prenio vlakom, zamotan u balu štofa namijenjenu jednom zagrebačkom krojaču. Među sačuvanim dokumentima nalaze se i računi londonske trgovine G & T (Hi-Fi) Limited, iz kojih je vidljivo da je Saniboj osobno preuzeo KEF zvučničke jedinice: po dva primjerka niskosrednjetonskog modela B110, velikog bas-zvučnika B139 te visokotonske jedinice T27. Model B110 bio je zadužen za preciznu reprodukciju srednjih frekvencija, uključujući vokale i instrumentalne detalje, dok je B139, prepoznatljiv po svojem ovalnom obliku, omogućavao dubok i kontroliran bas, ali je zahtijevao složeno akustičko rješenje s labirintski oblikovanim unutarnjim kanalom kućišta (tzv. transmission line) i vrlo preciznu izradu. Te je dijelove Saniboj namijenio izradi vlastitoga para zvučnika po uzoru na model KEF Calinda, poznat po zahtjevnom sustavu rada bas-jedinice i kompleksnom unutarnjem rasporedu kućišta. Takav se sustav dobro uklapao u Sanibojev interes za klasičnu i progresivnu rock glazbu te u njegov audiofilski odnos prema slojevitosti i dinamici zvuka. Saniboj je započeo izradu zvučničkih kutija od punog drva, no projekt nikada nije u potpunosti dovršen. Ipak, na temelju sačuvanih komponenti, nedovršenih kućišta i svjedočanstava Sanibojeva prijatelja Zdenka Simonića te Damira Prđuna, oblikovatelja zvuka i tehničara koji dobro prepoznaje Sanibojevu tehniku rada i vlasnik je njegova prerađenog uređaja Spectrum, moguće je rekonstruirati osnovnu zamisao Sanibojeva projekta. Pokušaj samogradnje KEF zvučnika, uz modularni sintesajzer Sanisint, predstavlja jedan od Sanibojevih većih DIY pothvata. Taj je projekt slabije poznat upravo zato što je ostao nedovršen, no važan je za razumijevanje njegova načina razmišljanja i interesa: težnje da sam ovlada cijelim zvučnim lancem, od izgradnje instrumenata do reprodukcije zvuka. Zvučnici se nalaze u vlasništvu Sanibojeve kćeri Anamarije Žugić Borić.
