Diploma za razvoj košarkaškog sporta, dodijeljena Kaćuši “Kaći” Buljan 1970. godine na proslavi Košarkaškog saveza. Kaćuša “Kaća” Buljan, po struci inženjerka tekstila, igrala je za ŽKK Trešnjevka od 1962. do 1968. godine. Trener trešnjevačkih košarkašica tada je bio Marijan Pasarić, u mnogočemu zaslužan za razvoj ženske košarke u Zagrebu i šire. Po završetku karijere u ŽKK Trešnjevka i preseljenju u Nizozemsku, Buljan je košarku nastavila igrati do 1972. godine u nizozemskom klubu Radio Musete. Košarku je počela igrati kao tinejdžerka zato što je prijateljica njene sestre trenirala košarku i preporučila joj je da se i ona okuša u tom sportu, s obzirom na visinu i tjelesnu konstituciju. Prije toga se bavila gimnastikom. Buljan se prisjeća kako su trešnjevačke košarkašice prvo trenirale na otvorenom, na igralištu iza tzv. Ljepotice. “Nije još bilo Kutije šibica. Igrale smo vani, trenirale i po kiši. Lopta nije bila od plastike, nego kožnata, teška. Koš je bio drveni. Dobile smo jedan zeleni dres. Tenisice. Crne hlačice. Ja sam imala broj 15. Imale smo treninge svaki dan. Ja sam stanovala u Martićevoj, pa sam svaki dan sjedala na desetku ili na devetku do Trešnjevke”, kazala nam je Buljan. Prisjeća se i da su košarkašice nakon velikih uspjeha, osim ovakvih diploma, za poklon dobivale vazu ili sat. “Nije bilo novaca, nego vaza kristalna, ili ručni sat, to su bile nagrade”, priča Buljan.
